Dječak iz Srbije matičnim ćelijama pobjedio cerebralnu paralizu!

 

Zbog cerebralne paralize Rade Šijak (11) iz Kovilja nije imao djetinjstvo kao njegovi vršnjaci, ali njegovi prvi samostalni koraci dokaz su da su čuda, ipak, moguća.

Rade je prvi put, pomalo nesigurno, stao na svoje noge lane, poslije prve terapije matičnim ćelijama u Kijevu, a ovog septembra, kad je krenuo u peti razred redovne škole, prvi put je u učionicu ušao svojim nogama, pun ponosa, srećan što ga svi drugari gledaju, pišu Novosti.

Majka Andrea kaže da je Rade rođen kao zdrava beba. Trinaestog dana po rođenju doživio je kliničku smrt, niko ne zna zašto. U drugoj godini su mu ljekari postavili dijagnozu: cerebralna paraliza, a u sedmoj i – “epilepsija”.

– Sve do odlaska u Ukrajinu Rade je jedino mogao da puzi kao beba, a ako i uspije da se uspravi, odmah je gubio ravnotežu i padao – priča dječakova majka Andrea. – Ako bismo ga uzeli za ruke i pokušali da šetamo kao što to mogu bebe koje tek prohodavaju, on je bukvalno visio na našim rukama. Srećom, Rade je potpuno mentalno zdrav, vrlo bistar dječak. Od prvog razreda ide u redovnu školu i odličan je đak.

terapija_matične_ćelije_srbija.jpeg

Izvor: http://www.novosti.rs 

 

Na Dječijoj klinici u Novom Sadu, gde je Rade liječen, ljekari nisu iznosili prognoze. Andrea kaže da su uglavnom savjetovali da se sačeka, da se vidi kako će biti sa odrastanjem. Ali, kod Radeta se ništa nije mjenjalo, pogotovo ne nabolje i ni Andrea, ni njegov otac Petar, nisu više hteli da gube vrijeme.

– Mislim da sam na internetu iščitala prezentacije svih klinika, informisala se o svim mogućim metodama, i rješila da idem tamo gdje nisam pročitala da je iko iz Srbije bio, u Kijev – priča Andrea. – Nisam strahovala, nekako sam negdje osjećala da će sve biti dobro. Ali, kad Rade poslije transplantacije matičnih embrionalnih ćelija nije stao na noge, bila sam razočarana. Kasnije sam shvatila da je bilo apsolutno smiješno da očekujem da će “za tren” nešto da se izmjeni. Prve korake Rade je napravio mjesec dana poslije transplantacije i kad sam to vidjela bukvalno sam bila u šoku.

Napretkom u lječenju nisu bili zadovoljni samo ljekari u Kijevu, nego i ljekari u Novom Sadu koji su dotad lječili Radeta

 Najstrašnije od svega, strašnije i od misli da bi Radetu poslije te procedure, možda, moglo da bude gore, iako sebi uopšte nisam dozvoljavala da razmišljam tako, bilo mi je to što moram da molim, bukvalno “da prosim” za lječenje svog djeteta, ali srećom iza nas je stala Fondacija i 10.000 eura za samu transplantaciju, i još 2.000 za troškove puta vrlo brzo su sakupljeni – priča Andrea.

Odmah poslije uvida u medicinsku dokumentaciju, koja je u Kijev otišla prije Radeta, ljekari iz tamošnje klinike rekli su da dječak jeste kandidat za transplantaciju matičnih ćelija, ali da se procedura mora ponoviti tri, četiri puta.

 

– Napredak poslije prve transplantacije bio nam je motiv da odemo ponovo, i Redetu su ljetos, u julu, ponovo presađene matične ćelije – priča Andrea. – Posle toga njegov korak je postao mnogo sigurniji, čim smo se vratili iz Ukrajine počeo je da vozi bicikl.

 

"Nemamo potvrdu da je izlečen od epilepsije, ali epileptični napad nije imao duže od godinu dana, nijedan posle početka terapije matičnim ćelijama."

 

-Svakog dana na svom sinu vidim rezultate ovakvog lječenja i ići ćemo opet. Sve dok to mom djetetu bude pomagalo, zaključila je Radetova mama Andrea.

Redovno vježba

Rade sada hoda bez ičije pomoći, samo se, njegovi roditelji misle više zbog straha da će pasti, pridrži za zid, sto ili za prst majke ili oca.

– Pred polazak u peti razred, pošto je bio izuzetno rješen da sam uđe u školu, vježbali smo tako što je on hodao kroz sve prostorije u kući i bio je neumoran. On, inače, ima mnogo energije, redovno vježba, a kad mu je mrsko da radi vježbe izveze jednu dobru turu biciklom i sad je sav srećan što to može da uradi.

 

 

Izvor: Večernje novosti

 

Povezani tekstovi: http://bit.ly/2fOYIWPhttp://bit.ly/2ggoeoF